Varaždinska alpinistička škola

Iako se Zoran Vakula i dalje poigrava s našim živcima, čini se da je proljeće – doduše prilično sramežljivo – provirilo u našu okolicu. Najavili smo školu istraživanja hrvatskog podzemlja, a sada je vrijeme i za suprotni predznak – Varaždinska alpinistička škola!

Alpinizam je aktivnost koju nije lako definirati. “Penjanje u neoznačenim i neosiguranim strmim stijenama” je definicija kojom nismo alpinizam previše približili nekom znatiželjniku, ali pomaknuli smo se u pravom smjeru. Kretanje stijenama, kroz penjačke smjerove koji su često slabo ili nikako osigurani, opisuje tehnički dio te djelatnosti, ali ne i njen duh. Iako je nezahvalno u 21. stoljeću romantizirati neku aktivnost ili njene sudionike, ovaj puta nam dopustite malen odmak od ustaljenog

Alpinizam nije samo penjanje. Kroz povijest, u zadnjih 250-ak godina koliko se ta aktivnost razvija, prirodni tijek stvari zapravo je ljude željne sve većih avantura doveo do alpinističkih pothvata. Lajtmotiv priče o razvoju ove aktivnosti zapravo je ona iskonska ljudska želja za avanturom, za odlaskom u nepoznato i za pomicanjem vlastitih granica. Naravno, godine su donijele i razvoj u opremi, načinu savladavanja problema, pa čak i stilu uspona, te su se mnoga koplja polomila oko najsitnijih detalja vezanih za uspone, ali duh je većinom ostao isti – odlazak u “nepoznato”, želja za avanturom, za napredovanjem, i za dugim danima (i noćima) provedenim u prirodi, daleko od svih. Možemo reći da je alpinizam, u svojoj srži, zapravo najviše jedan način života.

Varaždinska alpinistička škola postoji od davne 1974. godine. Kroz svoju 44-godišnju povijest iz njenih su redova izašli penjači i alpinisti aktivni ne samo na domaćem terenu već i na više kontinenata, ljudi koji su postigli zapažene rezultate u suhoj stijeni, u zimskim uvjetima, na velikim ekspedicijama i sl., većinom daleko od medijskih napisa i senzacionalnih naslova. Prvenstveni smjerovi u Himalaji, prvi penjački kampovi u Paklenici, pa sve do modernih smjerova u stijenama Maroka i Madagaskara, i najtežih alpskih smjerova u našem susjedstvu, sve su to postignuća (bivših) varaždinskih tečajaca, o kojima ćete više saznati na teorijskom dijelu škole!

A ploče, kamini, zajede, pukotine, žljebovi, grape, grebeni, razovi, frendovi, čokovi – e to čeka na vas, buduće tečajce! Tehnike sigurnog kretanja po bilo kakvom terenu u planinama su skup vještina koji je dobrodošao kod gotovo svakog outdoor entuzijasta. Međutim, kretati se sigurno u stijeni je cijeli jedan novi svijet pomagala, sistema i znanja, a i nagrada za uloženi trud je proporcionalno veća!

Prema tome, ako ste već proveli određeno vrijeme u brdima i zaželjeli ste se užeta i željeza u ruksaku, ili ste krenuli u dvoranu, najstejači ali to sad treba preseliti i na veliku stijenu, vrijeme je za stisnuti zube! Nitko ne kaže da će biti pretjerano lako – da tražite lako ne biste ni čitali ovaj tekst; ali nakon kojeg sata pristupa smjeru, nakon što se navežete s kolegom na isto uže i krenete prema gore… Nastavak je teško prepričati, pretočiti u riječi taj osjećaj slobode i uskog, hladnog fokusa – zato dođite na Varaždinsku alpinističku školu!